Nakon “Doma”

Davor Dujmović nastavlja svoj uspješni glumački pohod. Pod sigurnom rediteljskom palicom Emira Kusturice snima novi film „Dom za vješanje“, od koga se, ne bez razloga, mnogo očekuje.

– A ja, vjerujte, najviše. Ako ni poslije ovog filma ne zaslužim da me prime na Akademiju za glumu odlučio sam da karijeru nastavim vani. „Otac na službenom putu“, a evo sada i „Strategija švrake“ pomogli su mi da me ljudi upoznaju i van naših granica. Valjda će oni za razliku od ovih naših akademskih profa znati cijeniti moj rad. U svijetu glumci karijeru doživotnu ostvare zahvaljujući jednom filmčiću, a ja sam već snimio dva i to prava filma…

Nakon premijere „Doma za vješanje“, ličnost broj jedan bit će najvjerovatnije Davor Dujmović. Tog mladog naturščika zapazili smo prije četiri godine u filmu „Otac na službenom putu“ kada je glumio starijeg sina. Sada ga gledamo u ulozi mladog Roma Perhana, dječaka – mladića kojeg život nimalo ne mazi. Za njega Kusturica kratko kaže: “Dujmović je duhom obogatio film; čudan je to mladić. Jedan je od rijetkih ljudi u koje se čovjek može pouzdati u svakom trenutku. Jednostavno, to je čovjek kakve danas rijetko susrećemo.“

Dujmović je trenutno na odmoru u Sarajevu gdje, kako reče, razmišlja što mu dalje valja činiti. Za Kusturicu i tek snimljeni film ima samo riječi hvale. Želi krenuti filmskim putem, ali ne iz materijalnih razloga. Film ga privlači i u svakoj je pori ovog devetnaestogodišnjeg mladića.

– Nakon tri igrana filma: “Otac na službenom putu“, “Strategija švrake“ i „Dom za vješanje“ – stekao sam iskustvo ali i došao do spoznaje da Akademija za scensku umjetnost nije za mene. Što bih ja mogao još dati od sebe na Akademiji i nešto novo naučiti? Ništa. Akademija je nepotrebna. Bavit ću se filmom a kad nestane novca, potražit ću nešto novo. Ne stidim se reći da sam u pauzi snimanja dva filma zarađivao novac prodajući kupus na tržnici.
Radničko sam dijete, film i slava nisu me promijenili.

Kako ste došli na film?
– Duga je to priča. Kusta me otkrio a roditelji potpisali prvi ugovor u moje ime. Navikao sam na Kusturicu, nije naporan redatelj, ne viče, nije nervozan. Taj svoj elan prenosi na glumce i čitavu ekipu. Prije nego počne snimati zna dobro izabrati tim i pušta im u toku filma da sami kreiraju ulogu. Naravno, njegovu budnom oku ništa ne izmiče.

Možete li nam reći svoje utiske nakon prve projekcije filma „Dom za vješanje“?
– Vidjeti film znači zapravo doživjeti novu realističku sliku društva. Ne mogu izdvojiti ni jednu scenu koja je ostavila poseban utisak na mene; utisak ostavlja čitav film. Ima tu detalja koji mi noćima ne daju mira ni sna. To su scene koje se duboko uvuku u svijest i, htjeli ili ne, morate
razmišljati o filmu.

Koliko ste zaradili od filma?
– Prije godinu i četiri mjeseca ta svota možda je izgledala velika, ali danas to nikako nije. Više sam potrošio nego zaradio. Glumio sam neprekidno;
gotovo uvijek sam u kadru. To je naporan i iscrpljujući posao. Film treba vidjeti pa tek onda donositi zaključke. Mislim da će Kusta zapanjiti svijet
i trećim filmom osvojiti Ameriku.